Impulsna mjerna metoda spada u osnovna mjerenja u akustici, posebno u području objektivnih mjerenja akustičkih karakteristika prostora. Budući da je prijenos između dvije točke u prostoru linearan, pretpostavljeno je da se svi principi koji vrijede za linearne sustave automatski mogu primijeniti na akustička mjerenja u prostoru. Analiza energije u prostoru obično se vrši sa konstantnom postotnom širinom pojasa, općenito gledano po oktavnim ili tercnim pojasevima.

Problem kod impulsnih mjerenja prostora je u postizanju odgovarajućeg odnosa signal/šum, zbog čega postoji više načina impulsnih mjerenja u prostoru.

Za mjerenje impulsnom metodom pobudni signali moraju zadovoljavati slijedeće uvjete:

• dovoljna energija;
• ravnomjerni spektar u mjernom području.

Objektivna mjerenja vrijednosti objektivnih parametara akustike temelje se na mjerenjima impulsnog odziva prostora koji je dobiven pomoću mjernog sustava koji je u skladu sa standardom ISO3382.

Kao pobudni signal može se korititi je ton klizajuće frekvencije (sweep), šum i pseudoslučajni signal (MLS).

Sukladno normi, kao izvor signala se uvijek koristi neusmjereni zvučni izvor. No, postoje i posebni uvjeti kod kojih se koristi instalirana oprema i instalirani zvučnici, i to onda kada se mjeri neki prostor u kojem se žele dobiti rezultati jedino s već instaliranom opremom.

Mjerenja je moguće provesti na dva načina – jednokanalno i binauralno, tj. jednim mjernim mikrofonom i umjetnom glavom, što ovisi o parametrima koji se mjere.